Cilj ovog rada je analiza,primena, kao i verifikacija tri metodologije za brzu procenu seizmičkog rizika objekata visoko gradnje–Adriseismic(Italija), FEMAP-154(SAD) i IZIIS-ove metodologije(Severna Makedonija). Najpre je izvršena primena navedenih metodologija na 438 objekata visokogradnje u odabranom kvartu na Vračaru, u Beogradu,koristeći se podacima sa terena i iz projektne dokumentacije ovih objekata. Uz primenu,vršena je i analiza prednosti i nedostataka svake od metodologija, te je izvršeno i njihovo poređenje.Na kraju,sprovedena je numerička analiza dva objekta koji su uzeti kao reprezentativni predstavnici dva suštinski različita tipa objekata (zidani i armiranobetonski objekti), a koji su na ovom području najdominantnije zastupljeni.Poredeći rezultate numeričke analize sa rezultatima primene navedene tri metodologije,doneseni su važni zaključci o korespondenciji procenjenog ponašanja objekata,pribudućem dejstvu zemljotresa,prema metodologijama, i ponašanja objekata dobijenog numeričkim modeliranjem. Na ovaj način sprovedena je verifikacija navedenih metodologija,tj.,provera njihove tačnostii opravdanosti primene na našem području.